Masaža prostate orgazam

"Jeste li sigurni da je moj otac otišao", pitao sam dok sam odlazio do gramofona i stavljao Šeherezadu Nikolaja Rimskog-Korsakova. Dovoljno smisleno, to je bila snimka koju je napravio simfonijski orkestar Firence, Italija.

"Da, otišao je sinoć. Sada je u Parizu, kupuje umjetnine", odgovorio je Jovan. Jovan, Francuz, na pola puta između očevih trideset devet i mojih osamnaest godina, bio je očev ljubavnik koji je živio u našoj vili na moru, istočno od Antibesa. Živjeli smo ovdje, nas troje, tri godine od neizbježnog rastanka mojih roditelja i povratka moje majke u Sjedinjene Države. Pridružio bih joj se tamo sredinom ljeta kako bih započeo svoje sveučilišne studije. Trening je ipak bio bolji za balet ovdje. Balet je bio moja strast i odlučeno je da ću ostati s ocem dok ne počnem studij.

Jovan je navodno bio moj učitelj baleta, živio je s nama zbog pogodnosti da mi bude pri ruci kad zatreba, a jedna soba u našoj nesređenoj vili opremljena je kao plesni studio. Tri godine, koje su dovele do rastanka mojih roditelja, on je mom ocu bio mnogo više. Sada, nakon mog osamnaestog rođendana i mog seksualnog oslobođenja u rukama nekog drugog, Jovan je za mene također bio više od baletnog majstora - kad moj otac nije bio u blizini.

Došao je k meni kod gramofona, samo u svojim crnim, pripijenim tajicama, njegova je potreba bila sasvim očita. Došle smo zadihane iz plesnog studija. Povukao mi je majicu preko glave, a triko niz bedra. Zagrlio me i uzeo moja usta svojima u poljubac dok su uvodni akordi Šeherezade zvučali iz gramofona. Očešao je pojas vlastitog trikoa niz noge, držao naše kite zajedno i frotao ih, a usta su mu se spuštala niz moje grlo do bradavica, dok me držao rukom oko struka, a ja sam se izvijala natrag prema krevetu, stenjući i nježno se ljuljajući uz njegovu ruku koju je milovao.

Jovan me položio natrag na krevet, polako i dramatično mi je skinuo triko s nogu, podigao i raširio moje noge u graciozno V, uperenih prstiju, jer je umjetnička i romantična slika toga uvijek bila važna, spustio se na koljena između moja bedra, uzeo me u usta i hranio se mojim kurcem Muzička priča lezbejka jajima.

Ševio me na krevetu, stavljajući me na koljena i laktove, uzdižući me odozgo i straga, te jebeći me u položaju psa, a sve je to poziralo u zrcalima na zidovima koji su nas okruživali. Držala sam se za njega, malo se njišući, gledajući dva naša plesačka tijela kako glatko teku jedno uz drugo u davanju i uzimanju jebe u zrcalu na stražnjoj strani vrata Jovanova ormara. Oboje smo bili lijepi, mladi i graciozni, a naše ševenje bilo je čin senzualne ljepote. Pitao sam se je li to tako lijepo urađeno s mojim ocem, iako sam znao odgovor na to pitanje. Već sam ih vidio u tome. Moj otac i Jovan su se jebali mnogo ljepše nego moj otac i majka. Mogao sam lako razumjeti zašto je moj otac sada s Jovanom, a ne s mojom majkom.

Nakon što smo završili i ohladili se, Jovan je promrmljao: "Uvijek na Šeherezadu i uvijek na tu snimku. Zašto. Ima li to značenje?"

"Duga je to priča", odgovorio sam, "iako je nastala nedavno - otkad sam navršio osamnaest."

"Reci mi."

Dakle, jesam.

* * * *

"Stigao je gospodin Bardini, Scotte. Izađi u dnevnu sobu i pozdravi ga."

Riječi koje je moj otac govorio iz dnevnog boravka bile su riječi koje sam čekao čuti dva tjedna, otkako su dogovorili ponovni susret ovdje u našoj vili uz more istočno od Antibesa, na Francuskoj rivijeri.Bila je to neka misterija odrastanja, pretpostavljam, za osamnaestogodišnjeg povučenog i zaštićenog mladića, koji je upravo postao odrasla osoba, za moju živu maštu, da karizmatična figura poput impresarija Firentinskog simfonijskog orkestra u Italijipitanja povezana s dolaskom u dob pristanka i neizvjesnosti preferencija, te otkriće Arabian Nights, svi su se okupili u jednom nezaboravnom događaju koji je zauvijek odredio smjer mog života.

Bili smo Amerikanci, ali živjeli smo na francuskoj obali Sredozemnog mora. Moj otac je bio trgovac umjetninama. Dva tjedna prije toga poveo me sa sobom u Nicu na kombinirano radno i zabavno putovanje - odavde smo putovali samo nas dvoje, moj otac i ja, što je samo po sebi bila važna prilika. Bilo je trenutaka - pa, većinu vremena - kada je moj otac Ann Archer gola toliko zaposlen i zaokupljen svojim poslom da sam se pitala zna li da ima sina. Ali poveo me sa sobom u Nicu. Slavili smo moj osamnaesti rođendan i on je surađivao s Balletom Nice Méditerranée koji je izvodio balet Arapske noći azerbajdžanskog skladatelja Fikreta Amirova. Očeva galerija imala je seriju slika arapske Besplatna priča krempi zbirke priča, Tisuću i jedna noć, koju sam upravo otkrio jer mi je otac poklonio tu knjigu za rođendan.

Bio sam znatiželjan i podložan dojmovima, ali usko zaštićen, mladić umjetničke prirode i interesa, a taj fascinantan svijet Arapskih noći koji je dolazio od mene tako iznenada iz toliko mnogo smjerova, dok su mi emocije bile u nemiru, samo je dodatno ojačan nadmoćna i zapovjedna prisutnost Artura Bardinija. Bio je dirigent i impresario Firentinskog simfonijskog orkestra u Italiji i bio je gostujući dirigent u produkciji Arapske noći baleta Nice.

Dok sam bio u Nici, otac me uključio na ručak s maestrom i scenografom za baletnu produkciju, prilično poletnim čovjekom koji je bio kitnjasto odjeven i izazivao mi pitanja, nešto što je možda također utjecalo na mene tog dana. Kad je Bardini otkrio da mi je rođendan - i osobito moj osamnaesti rođendan - zapovjedio je da postanem središte pozornosti. Već je pokazivao zanimanje za mene, odvajao je vrijeme da razgovara sa mnom i da se usredotoči na mene - i da me dodiruje dok je govorio, kao što je moj otac rekao da su Talijani skloni činiti.

Mislim, međutim, da moj otac nije bio toliko svjestan koliko me Talijan toga dana i gdje dotaknuo. Ali možda i jest. Bardini je znao da je moj otac homoseksualac i da ima dečka koji živi s njim. Možda ga je to navelo da povjeruje da moj otac nije imao ograničenja što se mene tiče. A možda moj otac nije imao ograničenja što se mene tiče. Možda ga nije bilo briga što sam postala ili kakvim sam utjecajima podlegla. Nije zapravo razgovarao o tome - niti o bilo čemu drugom - sa mnom. U svakom slučaju, Bardini si je za tog ručka dao slobodu sa mnom, a moj otac to ili nije primijetio ili ga nije bilo briga. Za mene je to bilo fascinantno i oslobađajuće. U tom trenutku sve je to bila blistava igra. Razmišljao sam o tome; Bio sam spreman na to. Nisam bila žrtva u ovome.

Bardini je inzistirao da sjedi pokraj mene za vrijeme ručka i često se naginjao na mene. Kad su otac i scenograf otišli pogledati neke skice, ostao sam sam s gospodinom Bardinijem. Nije mogao prijeći preko moje plave kose, plavih očiju i vrbastog tijela plesačice, barem je tako rekao. Govorio mi je riječima i temama za kojima sam čeznuo, a kad nisam bježao od njega, njegove su riječi postale izričitije i laskavije.

Dodirnuo me ispod stola, au jednom trenutku me uzeo za ruku i natjerao me da ga dodirnem.Bio je krupan, bučan, uvjerljiv čovjek, i sve me to silno zadivilo, pogotovo sa svim vezama koje su se povezivale s Arapskim noćima i pričama o princezi Šeherezadi, za koju sam bila tako mlada i zaštićena da nisam t shvatili su postavljeni u noćima kada je pozvana u sultanov krevet. Barem ja to nisam znao prije nego što mi je gospodin Bardini rekao. Otvoreno mi je govorio o temama koje su me zanimale da su moj otac i moj majstor baleta razgovarali samo šapatom - i međusobno, ne sa mnom, kad nisu mislili da ih slušam.

Arturo Bardini i sav novootkriveni svijet Arapskih noći i noći princeze Šeherezade sa sultanom tako su se duboko utkali u moj um i pomiješali se s mojim emocijama i latentnim željama - i pitanjima koja nisam mogao postaviti ocu ili čovjek s kojim je sada živio o tome da sam bio stavljen u prilično teško stanje tijekom dva tjedna između ručka u Nici i kada sam ponovno vidio Bardinija, koji je došao u našu vilu izvan Antibesa da vidi slike koje je moj otac odlučio izložiti u balet.

U mojim mislima Bardini je postao sultan, a ja njegova Šeherezada.

"Tu si. Scott, zar ne?" rekao je Bardini kad sam ušao u našu dnevnu sobu. Nosio je večernju odjeću i izgledao je prilično elegantno, iako je bio krupan čovjek - i visok i pomalo težak. "Tako anđeoski mladić—plave kovrče i mliječnoplave oči. I tvoja ljupka sramežljivost. Nisam te mogao zaboraviti od našeg posljednjeg susreta. Jednog ćeš dana biti popriličan uspjeh. A neki dan si se kretao tako graciozno. Mogao bi biti glavna plesačica u ovom malom baletu koji sastavljamo."

Upućivanje na moj ples bilo je ono što mu je Prednosti i mane analnog potrebno za mene. Umrla bih da mogu biti glavna plesačica u njegovom baletu.

Bio je eksfuziv, kao što me otac upozorio da svi Talijani mogu biti. "To zapravo ništa ne znači", rekao je otac. "On je samo figura veća od života u skladu sa svojim položajem u svijetu glazbe."

I dirljivo dok smo se okupljali.Znao sam da je to samo zato što sam Talijan, ali, uz sve misli koje sam imao u posljednja dva tjedna, drhtao sam. Bi li me opet dodirnuo "tamo". Bi li me uzeo za ruku i dao da ga dodirnem "tu". Zadrhtala sam od te pomisli. Jesu li se moj otac i Jovan ovako osjećali kad su to radili jedan s drugim?

"Nisam znao da ti je rođendan prije nego što smo se sreli u Nici", rekao je. "Svakog lijepog mladića poput tebe treba obasuti rođendanskim darovima. Tvoj osamnaesti, koliko se sjećam. Osamnaesti rođendan ima tako veliko značenje - tako je oslobađajući za osobu. Uživao sam razgovarati s tobom o Arapskim noćima i djelovao si tako zainteresirano u temi da nisam mogao odoljeti a da ti ne donesem par darova. Lijepo je razmjenjivati ​​darove. Možda ćeš i ti ovih dana imati poklon za mene. Pričali smo o Šeherezadi. Evo snimke jedne vrlo poznate simfonije napisane na to. Skupljate li ploče?"

"Ne, gospodine, nemam nikakvih zapisa. Hvala, gospodine."

Moj otac se ubacio: "Kako velikodušno od tebe, Arturo. Ovo će biti Scottova prva ploča. Imamo gramofon. Siguran sam da će htjeti biti kolekcionar ploča. Ovo je simfonija ruskog skladatelja Nikolaj Rimski-Korsakov, Scott. Vjerojatno najpoznatija upotreba ovih arapskih priča. I, oh, pogledajte, snimku je napravio Firentinski simfonijski orkestar maestra Bardinija."

"Glazba je tajanstvena i veličanstvena", rekao je Bardini, obraćajući se izravno meni, prišavši mi blizu i nagnuvši se nad mene - dodirujući me po ramenu i podlaktici. "Moglo bi se reći vrlo provokativno - čak i senzualno", rekao je, uputivši mi tajnoviti osmijeh. "Znaš što je 'senzualno', zar ne, Scott?" Ruka mu je pala na moju stražnjicu i pomilovao je jedan od obraza svojim dugim, elegantnim prstima.

Primijetio je kako sam neki dan za ručkom djelovala nevino i kako je to bilo simpatično.Htjela sam tada govoriti o tome kakav je teret bio biti tako zaštićena kad sam ušla u odraslu dob od oca kakav je bio moj - s obzirom na njegove vlastite izbore - ali nisam imala priliku za to. Možda bih, da sam tada imao više vremena nasamo s Bardinijem, razgovarao otvorenije - on je svakako otvoreno razgovarao sa mnom i intimno me dodirivao - ali nije bilo vremena ni prilike za taj posjet.

"Da gospodine." Pogledao sam dalje od njega da vidim čuje li moj otac ovo - nije da sam želio da prestane; Bio sam u čovjekovoj čaroliji - ali oca je izvukao jedan od njegovih zaposlenika u galeriji koji je još uvijek radio na postavljanju umjetnina kako bi ih Bardini mogao vidjeti.

Naravno da sam znala što znači "senzualno". To je značilo kada sam vidjela svog oca s njegovom ljubavnicom, Jovanom, u zajedničkim trenucima kada nisu znali da ih gledam - kada su radili nešto što me zanimalo i za što sam se pitala je li i za mene. Napravio sam neko vlastito istraživanje i otkrio neke riječi za ono što su radili. "Senzualno" bila je jedna od tih riječi. Riječi za to koje nisu bile tako lijepe uključivale su "jebote" i "jebeš". Nisu mi bili odvratni ni strašni. Smatrao sam ih odvažnima i zanimljivima. i uzbudljivo, da sam na taj način tek otkrivala. Na neki način vjerojatno sam to otkrio kasnije nego drugi mladići, ali sada i brže.

Bilo je Erotske priče o macama da je taj fascinantni, veći od života čovjek, koji je dirigirao orkestrima, bio spreman upotrijebiti takve riječi sa mnom kad smo se prvi put sreli. Čak me je pitao za oca i Jovana. Rekao sam mu što sam znao - što sam vidio.

"I što želiš doživjeti?" bio je upitao - pronicljivo.

Nisam odgovorio. Samo sam stidljivo oborio oči. Siguran sam da je ipak znao koji je odgovor. To ga je ohrabrilo u njegovom dodiru.

"I, rečeno mi je da ste vi vrlo maštovit i kreativan mladić - prekrasan mladić. Tako bih vas volio voditi kroz užitke života." Bardini je pogledao oko sebe da vidi razgovaramo li sada nasamo, što jesmo. “Tako dobro oblikovano tijelo.Ah, radosti koje bih mogao naučiti iskusiti s ovim tijelom. Mogla bi biti u našem baletu. Razmišljao sam o tebi ova posljednja dva tjedna i o tvom novom interesu za Arapske noći. Našla sam kostim na baletu za koji mislim da bi ti lijepo pristajao. Uz vašu maštu, možda biste uživali noseći kostim dok čitate ovu knjigu Tisuću i jedne noći koju sam vam donio."

"Kostim. Knjiga. Imam primjerak Tisuću i jedne noći", rekao sam. – Otac mi ga je poklonio za rođendan. Gurnuo mi je kutiju s materijalom od brokata sjajnih boja i gaze. Izvukao sam materijal: prsluk i duge hlače i turban. Bila je tu i još jedna knjiga - više album.

"Ne kao ova knjiga", rekao je Bardini. "Mislim da ćeš stvarno uživati ​​u ovoj verziji—osim ako sam krivo zaključio—najbolje je da, budući da već imaš verziju priča, ne dopustiš svom ocu da vidi ovu. Probaj kostim i čitaj knjigu dok ja razgovaram o poslu s tvojim ocem."

Moj je otac već tada zvao Bardinija da počne pregledavati umjetnine.

Prije nego što je otišao, Bardini se ipak nagnuo nada mene, dlanom mi dlanom o stražnjicu i šapnuo: "Vjerujem da me zanimaš. Mogao sam Jebi se mama iz nekih pitanja koja si postavio - a još više iz nekih koje nisi Ne pitaj i kad mi dopustiš da te dotaknem i dotaknuo si me—da tražiš iskustva koja ti mogu pomoći da imaš. Sada imaš osamnaest godina. Možeš donositi vlastite odluke, vlastite izbore. Mogu te odvesti do užitaka koje voliš mogu samo sanjati. Ako želiš isplesti tisuću i sekundu avanturističke priče sa mnom, moj će auto biti parkiran u onom obalnom parku istočno od vile tvog oca na neko vrijeme prije no što se večeras vratim u Nicu. Dođi k meni tamo i ja ispunit će vaše snove. Pročitajte ovu knjigu. Nosite kostim."

A onda je otišao, u vrtlogu svjetla, života, iskušenja i veličanstvenosti, preko dnevne sobe kako bi pogledao slike koje mu je moj otac izložio.

Život je nudio priliku da se snovi pretoče u stvarnost.

* * * *

Simfonija na ploči koju mi ​​je dao nosi naslov Šeherezada. Imao sam gramofon u spavaćoj sobi, pa sam se presvukao u kostim koji je on donio i stavio ploču. Glazba je doista bila uzbudljiva i egzotična, i odmah sam prešao na način rada Arabian Nights. Kostim je pomogao. Nije pokrivalo mnogo. Prsluk je bio od Dobar tinejdžer, ali na mojim golim prsima nije bio ništa više od nagovještaja raspoloženja. Hlače su bile prozirne i gotovo prozirne. U hlačama je bio remen od platnenog užeta i umjesto da ima letvicu, ploče sprijeda su se samo preklapale kad je remen bio zategnut. Turban je odgovarao materijalu prsluka. Nije bilo obuće, ali sam imao papuče koje su mi dobro pristajale.

Izvukao sam jastuke sa svog kreveta i stolaca, stavio ih na pod pokraj gramofona i smjestio se da slušam glazbu i pretvaram se da sam u haremu. To je bio dio priče iz Tisuću i jedne noći koji mi je neprestano lebdio u mislima - da su sultani imali harem i spavali s novom ženom svake noći - ili barem onaj iz ove priče dok princeza Šeherezada nije bila dovedena k njemu krevetu i isplela ove priče kako bi se održala na životu, budući da je legenda govorila da je žena ubijena nakon što je spavala sa sultanom.

Dok sam tako ležao, pustio sam egzotičnu glazbu da me preplavi i jedva sam primijetio da sam skinuo pojas harem hlača s bokova, uhvatio svoj kurac i ritmički ljuljao zdjelicu prema gore, pomičući svoju otvrdnulu osovinu u koricama moje ruke. Kad sam došao, samo sam legao, mladić u sultanovom haremu, i nastavio puštati glazbu da teče preko mene. Sultan mojih snova koji me je upravo posjetio i legao na mene bio je dirigent Bardini.

Za vrijeme ručka neki dan, u razgovoru između Bardinija i mene, pitao sam što su sultan i Šeherezada radili one noći nakon što mu je ispričala priče s otvorenim krajem zbog kojih je želio čuti još. Bardini mi je rekao što su radili i također mi je rekao da su u davna vremena na Bliskom istoku postojali haremi s mladićima u njima. Nagnuo se uz mene i šapnuo: "Mislim da je to još uvijek slučaj u nekim bogatijim arapskim emiratima, gdje sultani rade što žele."

Zbog toga sam zadrhtala. Rekao sam mu da to mogu razumjeti jer su moj otac i Jovan noću spavali zajedno, a Jovan je bio puno mlađi od mog oca.

Smiješeći se, Bardini mi je tada šapnuo što muškarac i mladić mogu noću raditi u krevetu - što je sultan vjerojatno radio s mladićima u svom muškom haremu. To mi je bila zanimljiva i uzbudljiva informacija ispričana dok me Bardini dodirivao ispod stola i tjerao da ja njega dodirujem. Od tada sam bio na rubu. To je bilo ono što mi je lebdjelo u mislima dok sam ležao slušajući glazbu i polako se dajući sebi.

U samo kratkim susretima s Bardinijem, rekao mi je stvari koje su me potresle - stvari o kojima sam puno razmišljao u svojoj životnoj fazi i za koje sam smatrao da ne mogu Elegantne haljine za trudnice s kim drugim razgovarati. Dotaknuo me i tamo gdje sam osjetila užitke koje nikad prije nisam osjetila - užitke koje sam željela imati više. I dopustila sam mu da me tamo dira. Dirao sam sam sebe. Naučio sam, sam, kakav užitak može proizaći iz dodira - i milovanja, i povećanja, i uživanja u slavi oslobađanja. Kad me Bardini dotaknuo, povjerovala sam da muškarci mogu pružiti ovo zadovoljstvo jedni drugima.

Kad sam dosegao vrhunac ležeći na jastucima u svojoj sobi i slušajući glazbu, zamišljao sam da je to Bardinijeva ruka koja je u omotu i da je mazim — i došao sam.

Posljednje što mi je Bardini te večeri šapnuo prije nego što je napustio vilu bilo je: "Predaj mi se."

Netko me želio.

Taj osjećaj želje i želje od strane muškarca i više od toga potvrdio se kad sam razmišljao o knjizi Tisuću i jedna noć koju sam dobio za rođendan, da sam se sjetio da mi je Bardini također dao jednu, verziju za koju je rekao da će biti drugačija od one koju sam imao, verzija koju mi ​​je savjetovao da čitam samo nasamo. Kad sam ga otvorio, shvatio sam zašto je to rekao. U verziji koju mi ​​je dao, Šeherezada nije bila princeza, Šeherezada je bila mladi princ. A ilustracije uz tekst jasno su pokazale što su sultan i ova mlada, muška Šeherezada radili u noći. Nisam mogao ostaviti knjigu čak ni kad je ploča stala. Okrenuo sam ploču na drugu stranu i nastavio čitati knjigu, samo sam dva puta zastao jer sam se opet mazio i morao sam se očistiti ta dva puta.

Ovo je bio potpuno novi svijet koji mi se otvarao. Ono što mi je sada palo na pamet je ono što mi je još Bardini rekao ove večeri - da postoje iskustva Red priča kućni seks mi može dati, više, dublja od onih koje je imao dajući mi snimku i ovu knjigu. Žudio sam za iskustvima.