Treba li zakonski priznati istopolni brak

Napomena autora: Ova je priča djelomično inspirirana djelima Jane Austen. Radnja je smještena u doba regentstva; uključuje reference na razne uobičajene predmete iz tog razdoblja. No, nije mi bila namjera stvoriti priču koja bi stilski mogla proći kao da je napisana u to vrijeme. Prokleto je teško i nije ni približno zabavno. Ako tražite neuobičajenu priču u kojoj pretjerana usredotočenost na pristojnost dovodi do javnog poniženja, ovo bi mogla biti vaša poslovična šalica čaja.

Kapetan Hugh Fernsby zurio je u bukolički prizor ispred sebe: zelena brda, rascvjetano divlje cvijeće i mali azurni potok koji se vijugao u daljini. Nedavno se vratio s mora, gdje je radio posljednjih nekoliko mjeseci. U tom spokojnom trenutku, cijenio je osjećaj prizemljenosti - povezanosti s tlom.

Otkad je bio dječak, nije bio u Chattingham Houseu. S ljubavlju se prisjećao tih sjećanja; pomislio je na prvi put kad je sa svojim stricem uspješno uhodio jelena. Bio je presretan što je mogao pokazati svoju sposobnost svom ocu, koji je uvijek bio kritičan prema njemu.

Nakon dugog putovanja, Fernsby je bio udaljen samo nekoliko kilometara od odredišta. Nesretne okolnosti dovele su do njegovog povratka. Primio je pismo, po iskrcavanju, od svoje rođakinje - gospođice Jane Hampton. Napisala mu je kako bi ga obavijestila da joj je otac umro, ostavivši je samu sa svojom mlađom sestrom, Mary; majka joj je umrla tijekom poroda prije mnogo godina.

Fernsby je propustio sprovod, koji se dogodio prije dva mjeseca. Nadao se da će svojim dragim rođacima izraziti najdublju sućut i pružiti im podršku u ovom teškom trenutku. Jane je bilo dvadeset godina; tek se trebala udati. Čuo je da ju je lokalni trgovac tražio za ruku, ali da je ona odbila.

Fernsbyjeva učinkovita svirka projurila je preko posljednjeg brda koje vodi do Chattingham Housea.Vidio je kako se šarmantno imanje približava. Nije bio osobito velik, ali je bio dobro održavan. Mali vrt imanja djelovao je zapuštenije. Pomislio je da je to možda bilo previdjeno u tuzi prošlog mjeseca.

"Kapetane Fernsby, tako je lijepo vidjeti vas", rekla je Jane dok je skakao sa svoje svirke. "Bože. Izgledaš sasvim drugačije, ali pretpostavljam da je to za očekivati ​​nakon deset godina."

Fernsby je pomislio kako je Jane bila samo dijete kad ju je posljednji put vidio. Imala je osam godina, još uvijek se igrala s lutkama i nosila vrpce u kosi. Zamišljao je da sa svojih dvadeset i sedam godina mora izgledati vrlo promijenjeno. Bio je visok šest stopa i jedan, mišićavog stasa. Vrijeme provedeno na moru omogućilo mu je da se uključi u mnoge aktivnosti koje su ga održale jakim. Imao je tamnu crnu kosu, oči boje kobalta i osunčanu kožu. Rečeno mu je da nema osobito grubo isklesano lice, unatoč oštroj liniji čeljusti i često čeličnom pogledu.

"I vas je lijepo vidjeti, gospođice Hampton", rekao je. "Duboko sam se rastužio kad sam saznao da je tvoj otac preminuo. Sir Hampton je bio dobar čovjek. Znam da će mnogima nedostajati."

"Da, bilo je prilično tragično", odgovorila je Jane, lagano zacvileći. "Još uvijek pokušavam pronaći svoj put bez oca."

"Gdje je gospođica Mary Hampton?" upitao je Fernsby pokušavajući odvratiti svoju rođakinju od njezine tuge.

"Kako lijepo od vas što pitate. Otišla je u Lyme. Konstitucija joj se pogoršala posljednjih tjedana. Lady Evans, koja je bila bliska poznanica moje majke, bila je ljubazna da je pozove da ostane. Oboje osjećamo da svjež zrak i kupanje u moru pomoći će joj u oporavku."

"Moja sestra sada živi u Bathu sa svojim mužem", rekao je. "Rutinski odlaze u Lyme kako bi uživali u moru. Nadam se da će i tvoja sestra svoje iskustvo transformirati."

Fernsby je mislio da njegova sestrična Jane izgleda zaokupljeno.Pretpostavljao je da se zacijelo osjeća usamljeno pričajući o očevoj smrti i tome što joj je sestra tako daleko. Brinuo se da će samo pogoršati njezinu tugu ako je pokuša utješiti; zaključio je da bi bilo najbolje dati joj malo vremena bez smetnji da se pribere.

“Prilično sam iscrpljen od putovanja”, rekao je. "Bi li bilo dopušteno da se odmorim prije večeri?"

"Da, trebali biste leći. Bilo je to prilično naporno putovanje za vas. Želim vam dati dovoljno vremena da se oporavite prije večere. Lord i lady John Dashwood, i njihov pratitelj gospodin William Abbey, pridružit će vam se. Oni su ostali prošlih tjedan dana. Lady Dashwood je bila tako božja poslanica."

Nakon što ga je njegov naizgled ošamućeni rođak otpustio s skitnjom, "Ovo su druga vrata lijevo", Fernsby se popeo stepenicama koje su vodile do odaja za goste. Ušao je u sobu u kojoj će boraviti. Na zidu je visjelo nekoliko slika krajolika; nalazio se skromni krevet i mali radni stol. Bio je doista umoran od svog putovanja. Čak nije mogao posjetiti svoju sestru nakon povratka s putovanja prije nego što je otputovao u Chattingham House.

Fernsby je odlučio da će pokušati zaspati prije večere. Skinuo je jaknu i objesio je preko stolca. Počeo je provlačiti prste kroz gumbe na kaputu oko struka. Primijetio je da je tijesno u rukama i ramenima; njegova povećana fizička aktivnost na moru uzrokovala je širenje njegovih ramena i povećanje bicepsa. Uspio je brzo skinuti košulju nakon što je skinuo sako oko struka, ostavljajući torzo otkriven.

Fernsby se pogleda u ogledalo na zidu. Imao je rijetku crnu kosu koja mu se spuštala preko prsnih mišića. Njegove su se male bradavice činile vidljivijima zbog kontrasta između njihova nježno ružičastog tona i njegovih tamnih dlaka na prsima. Njegovi su vaskularni bicepsi reagirali na njegove pokrete, savijajući se kao odgovor na svaki pokret.Imao je blagu definiciju mišića na trbuhu; mogao je vidjeti svoje trbušnjake ispod malog sloja podstave.

Fernsby je primijetio neugodan osušeni znoj na njegovoj koži sad kad je bio svučen od struka naviše. Ugledao je umivaonik i vrč u kutu sobe kad je prvi put ušao. Prišao je i vidio da se na stolu nalazi mlaka voda, kao i vlažna krpa. Pomislio je da je to možda njegov rođak iznio prije njegova dolaska, predviđajući da će se morati oprati.

Sjedeći na stolcu, Fernsby je izuo čizme; ovo mu je dodatno zaprljalo ruke prljavštinom. Brzo je skinuo pantalone i bacio ih na krevet. Bio je do svojih čarapa i malih ladica. Pogledao se u ogledalo; male ladice penjale su se uz njegova velika bedra stvarajući nabore na tkanini. Noge su mu bile prekrivene crnim dlakama; čarape su izgledale kao da će puknuti od pokušaja obuzdavanja njegovih izbočenih listova.

Fernsby je spustio svoje male ladice, izašavši iz njih. Prebacio ih je preko kaputa oko struka na naslonu stolice. Mogao je vidjeti sebe u zrcalu, kako stoji nag pored bijelih čarapa koje su mu pokrivale stopala i listove. Pogledao je svoj kurac; njihalo se između njegovih bedara. Bilo je šesnaest centimetara mlohavo i značajnog opsega. Plava vena protezala se niz duljinu drške. Njegova viseća vreća za orahe njihala se u ritmu penisa kad se pomaknuo. Imao je guste crne stidne dlake, koje su se nekoliko centimetara protezale preko dna penisa.

Fernsby je prišao umivaoniku i vrču, leđima okrenut vratima. Počeo je pritiskati mlaku krpu u prsa. Nježno je masirao svoje grudi, smočivši crnu kosu koja ih je prekrivala. Bradavice su mu se ukrutile kad ih je stimulirao rub vlažne tkanine. Uronio je krpu u zdjelu, upijajući još vode.

Podigao je desnu ruku do vrata, dlanom je krpom za pranje milovao ključnu kost.Nagnuo je glavu u stranu dok je gurao mokru tkaninu oko zakrivljenog vrata. Utisnuo ju je u potiljak s većom snagom. Osjetio je da dio vode napušta krpu; curilo mu je kroz prste.

Bez znanja kapetana Fernsbyja, gospodin William Abbey upravo je završio svoju podnevnu šetnju vrtom. Vraćao se u svoju sobu da završi pisanje pisma svojoj majci. Ostavio ga je djelomično dovršenog na stolu prije nego što je otišao sudjelovati u raskoši na otvorenom.

William je otvorio vrata, ušavši unutra. Bio je šokiran kada je vidio da se nepoznati goli muškarac koristi njegovom umivaonikom da bi se očistio. Gledao je kako iz krpe teče lagani mlaz vode; polako je putovao niz čovjekov gornji dio leđa koji se namreškao duž krivulje njegove kralježnice. Naknadno je tekla u rascjep na vrhu čovjekovih guzica, gdje je nestajala u njegovoj čvrstoj, mišićavoj stražnjici.

"A što mislite da radite, dobri gospodine?" Fernsby je čuo glas iza sebe kako ga uzrujanim tonom pita.

Fernsbyja je obuzeo užas. Ruka mu se grči, ispuštajući tkaninu na pod. Brzo se okrenuo dok je istodobno rukama pokrivao svoju drhtavu muškost. Vidio je mladića kako stoji ispred njega. Činilo se da je vrlo ljut; ruke su mu bile prekrižene na prsima, a lice mu je prekrilo veliko namrgođeno lice.

Fernsby nije mogao vjerovati da mu je stranac ušao dok se sam kupao. Znao je da to nije nikakav radnik ili sluga; nije nosio radničko ruho. Gledao je kako mladić skenira svoje tijelo od glave do pete; stisnuo je svoje sklopljene ruke jače uz svoju muškost u nadi da će ograničiti svoju izloženost. Mladić je krenuo prema njemu, zaustavivši se nekoliko metara ispred mjesta na kojem je stajao.

"Pa, vidim ŠTO radiš", rekao je William. "Pretpostavljam da je prikladnije pitanje, tko ste vi?"

"Hugh", odgovorio je Fernsby, privremeno zaboravivši na formalnost u ovom vrlo intimnom trenutku."Kapetan Hugh Fernsby", ispravio se.

Nije bio siguran što dalje učiniti; osjećao je kako mu srce lupa u grudima. Ružičasta nijansa proširila mu se obrazima i gornjim dijelom prsa dok je njegovo tijelo reagiralo na neugodu koju je osjećao. Pogledao je prema stolu, tražeći gdje je ostavio razne odjevne predmete.

"Gospodine William Abbey", rekao je mladić, pružajući mu ruku. "Drago mi je što smo se upoznali."

Fernsby je pogledao njegovu ispruženu ruku; pitao se hoće li mu gospodin Abbey dati nešto čime će se pokriti. Mislio je da bi mu mladić sigurno želio pomoći da zaštiti svoju skromnost. Ali samo je stajao i gledao u Fernsbyjeve plave oči.

"Zar mi nećete priuštiti dostojanstvo prikladnog upoznavanja?" upita gospodin Abbey. "Svjestan sam da možda nisam iz najplemenitije klase, ali nadam se da me ne smatrate toliko nižim od sebe da se nećete rukovati sa mnom."

Fernsby je bio šokiran i ponižen; nikada Oznake čvrsto teen jebeno čvrsto bio optužen da se nije pridržavao društvenih konvencija. Brinuo se da je jako uvrijedio mladića. Njega samog drugi su omalovažavali zbog skromnog podrijetla prije nego što je stekao titulu kapetana i nagomilao svoje bogatstvo. Nije mogao dopustiti da gospodin Abbey misli da bi se ponašao na tako gadan način.

Fernsby je maknuo desnu ruku s svoje muškosti dok je očajnički pokušavao zaštititi svoj muževni član preostalom rukom. Pogledao je pokraj gospodina Abbeyja i vidio da su vrata sobe još uvijek otvorena, što znači da je svatko mogao proći i promatrati ga u njegovom nesigurnom stanju. Mogao je samo zamisliti kakav bi skandal izazvao da njegova sestrična ili lady Dashwood naiđu na ovu situaciju.

Fernsby se počeo rukovati s gospodinom Abbeyjem; imao je čvrst stisak i glatku kožu. Gledao je mladića s većom pažnjom. Činilo se da gospodin Abbey ima oko dvadeset godina. Bio je samo nekoliko centimetara niži od krševitog kapetana.Bio je i vitkiji, iako Fernsby nije mogao razlučiti u kojoj mjeri budući da je još uvijek nosio jutarnji kaput. Imao je svijetloplavu kosu i oči boje lješnjaka. Fernsby je mislio da mladić ima meko lice; usne su mu bile punašne ružičaste, obrazi zaobljeni, a na koži nije imao nijednu boru.

"Kapetane Fernsby, odakle dolazite. Vjerujem da sam čuo gospođicu Hampton kako govori o činjenici da ste već duže vrijeme na moru, ali da provodite vrijeme u Bathu sa sestrinom obitelji kad niste odsutni. Je li to točno?"

Gospodin Abbey još uvijek nije izgledao zadovoljno situacijom. Čelo mu je bilo namršteno, a usne stisnute kad nije govorio. Fernsby je razmišljao o tome da se ubaci sa zahtjevom da mu se dopusti da se odjene. Zatim je razmislio koliko je gospodin Abbey bio uvrijeđen kad je mislio da se Fernsby odbija rukovati s njim. Mogao je samo zamisliti odgovor koji bi dobio da se ne Treba li zakonski priznati istopolni brak u kratak razgovor u kojem se Youtube ruske supruge prije nego što zamoli izgubljenog mladića da napusti njegovu sobu.

"Da, radim s brodskim trgovcem nekoliko godina, uvozeći razne robe u našu lijepu zemlju", rekao je.

Pokušao je povući desni dlan, osjećajući da su dovršili ritual rukovanja. Osjetio je otpor jer ga je gospodin Abbey nastavio držati na mjestu čak i nakon što se prestao tresti. Fernsby je ponovno osjetio kako postaje svjesniji svoje nevolje. Pogledao je u vrata, moleći se da nitko ne prođe.

"I.?" upita gospodin Abbey.

"Oh, da, ispričavam se. Posjećujem se sa svojom sestrom i njezinom obitelji kad nisam odsutan. Nedavno je rodila još jedno dijete - dječaka po imenu Jack. Žive u Bathu, jer cijene mogućnost redovitog putovanja do idi se kupati u moru."

Gospodin Abbey je kimnuo dok je slušao kapetana Fernsbyja kako govori. Pogledao je po sobi, vidjevši da su različiti dijelovi kapetanove odjeće bili razbacani po stolici i krevetu.Pogledao je dolje, vidjevši da trbušni mišići golog čovjeka reagiraju blagim pomacima u definiciji dok je govorio. Vidio je kako lijeva ruka kapetana Fernsbyja malo klizi prema dolje dok se usredotočio na iznošenje pojedinosti o svojoj prošlosti. Već je bio u mogućnosti vidjeti kovrčavi crni grm stidnih dlaka, ali sada je mogao vidjeti i gornjih nekoliko centimetara baze svog penisa.

Fernsby je primijetio da gospodin Abbey gleda dolje. Shvatio je da mu se ruka pomaknula, što ga je dodatno izložilo. Bio je ponižen; što gospodin Abbey mora misliti o meni? Nije želio odavati dojam da je neka vrsta razborite osobe. Uspio je povući desnu ruku iz mladićevog stiska, stavivši je natrag ispred sebe. Bio je zadovoljan što je ponovno stekao i najmanji privid skromnosti.

"Osjećam se prilično loše i nadao sam se da ću leći da se oporavim prije večere", reče gospodin Abbey.

Fernsbyju je bilo žao zbog mladića, ali mu je bilo drago čuti vijest, jer je želio da on ode kako bi mogao obući čistu odjeću u privatnosti. Gledao je kako gospodin Abbey odlazi prema vratima. Slijedio ga je jer je očekivao da će ga možda morati zatvoriti nakon što gospodin ode.

Oboje su stajali i zurili jedno u drugo ispred otvorenih vrata. Fernsby je osjetio kako mu srce počinje lupati. Pitao se zašto g. Abbey ne odlazi na dopust. Ne bi ga slijedio bliže hodniku da je znao da će se zadržati. Učinilo mu se da je čuo škripu poda u hodniku; cijelo mu se tijelo napelo. Srećom, nitko nije izašao sa stubišta niti izašao na neka od zatvorenih vrata u hodniku.

"Kapetane Fernsby, zar ne razumijete da se ne osjećam dobro. Nadam se da ću leći jer sam prilično nesiguran na nogama."

Fernsby nije bio siguran na što gospodin Abbey misli. Nije znao zašto mladić jednostavno ne bi otišao i vratio se u svoju sobu, ako mu je stvarno loše.Tada mu je sinulo: možda je mladić tražio njegovu pomoć, ali se previše sramio svoje potrebe za pomoći da bi to izravno rekao. Fernsby je znao da postoje još samo dvije sobe za posjetitelje: jedna do njegove i jedna nekoliko vrata niže, blizu udaljenog kraja hodnika.

Raspravljao je bi li bilo prihvatljivo da mu se ne pomogne. Već je krenuo loše s gospodinom Abbeyjem nakon što se osjećao omalovaženim. Shvatio je da će morati riskirati da se još više osramoti kako bi izbjegao još veće poteškoće u budućim odnosima s mladićem.

"Koji je?" upitao je Fernsby drhtavim glasom.

Gospodin Abbey je razgovarao s Lady Hampton ranije tog jutra, dok je stavljala malo poljskog cvijeća u sobu svoje sestrične; kao takav, znao je da je to onaj na kraju hodnika.

"To je onaj tamo dolje", rekao je pokazujući na nekoliko vrata niz hodnik.

Fernsby je promatrao kako se gospodin Abbey iznenada promijenio u ponašanju; velikom je snagom počeo trljati ruku u sljepoočnicu. Lice mu je postalo kiselo i napravio je korak unatrag od kapetana Fernsbyja, odmahujući glavom s jedne na drugu stranu.

"Kapetane Fernsby, zar ne slušate?" - uzviknuo je. "Jesi li oglušio. Vraćam se sa svog redovnog šetanja u vrtu, očekujući da ću imati malo mira jer se počinjem osjećati loše. Zatim dolazim u svoju sobu Epske sise nalazim te kako se kupaš. Pokušavam ostati ljubazan i dopustiti ti da shvatiš svoje greška, da bi mogao otići."

Fernsby je bio skamenjen. Pogledao Gusti debeli azijski teen plijen po sobi; vidio je napola napisano pismo na stolu, veliki ormar u kutu pokraj kreveta i nekoliko drugih osobnih stvari. Pitao se kako je mogao biti toliko nesvjestan da ne primijeti da je otišao u pogrešnu sobu. Gledao je kako gospodin Abbey još dublje trlja dlanom u sljepoočnicu. Razmišljao je o tome kako Besplatno crvenokose galerije njegovo neznanje produžilo vrijeme koje je mladić imao da sakrije svoju bol dok je čekao da ode.

".ja u miru," nastavio je gospodin Abbey."Jutros sam bila s vašom sestričnom kad je spremala vašu sobu. U kutu je ormar s raznim muškim odjevnim predmetima koji su pripadali njezinu ocu. Preklinjem vas, kapetane Fernsby, molim vas idite u svoju sobu i pronađite nešto svježe za obući dok se oporavljam. Vratit ću vam osobne stvari prije večere!"

Fernsby je bio zaprepašten. Mladić se tresao i pojavio se na rubu plača. Nije znao što bi rekao. Razmišljao je o tome da brzo otrči u sobu dovoljno dugo da uzme svoju odjeću, ali je znao da ne može tražiti od gospodina Abbeyja da mu dopusti da se obuče jer je i dalje patio. Mislio je da je daleko lakše požuriti hodnikom do svoje prave sobe i odjenuti nešto od stričeve sada nepotrebne odjeće.

Iskreno se ispričavam g. Abbeyju, rekao je. "Nije mi bila namjera nanijeti ti bol. Oprostit ću."

Fernsby je ustuknuo prema vratima, ne usredotočujući se kamo ide. Bio je previše zaokupljen svojim mislima. Brinuo se hoće li ga uhvatiti u hodniku. Pitao se što bi rekao svojoj sestrični ili lady Dashwood da ga pronađu. Mogao je zamisliti šok na njihovim licima dok su vrištali, zatekavši ga kako luta hodnikom samo u čarapama.

Fernsby je osjetio da su Fajlovi spavajući tinejdžer noge počele kliziti ispod njega. Spotaknuo se o rub tepiha u hodniku. Srušio se unatrag, pao na leđa uz glasan prasak. Osjetio je oštru bol u stražnjem dijelu glave dok se povlačio u položaj u kojem je ležao na laktovima s rukama koje je gurao u pod kako bi se smirio.

Fernsby je gledao kako gospodin Abbey čuči uz njega. Iz njegovog stoičkog izraza nije mogao razaznati što misli ili osjeća. Oči su mu još uvijek bile crvene nakon što su se napunile suzama prije nekoliko minuta.

"Ne mičite se, kapetane Fernsby", zapovjedio je gospodin Abbey. "Prilično ste pali. Dopustite da provjerim ima li znakova ozbiljne ozljede."

Fernsby je bio previše dezorijentiran da bi odgovorio.Gledao je kako mladić stavlja svoju desnu ruku na potiljak. Osjetio je kako mu mekani prsti klize kroz kosu. Ruka gospodina Abbeyja kliznula je prema potiljku kapetana Fernsbyja. Manipulirao je prstima u pokušaju da pronađe neravnine ili posjekotine.

Gospodin Abbey počeo se klatiti u svom zgrčenom položaju; činilo se kao da će se prevrnuti na bok. Pucao je rukom u pod kako bi se smirio. Kapetan Fernsby osjetio je mladićevu meku ruku čvrsto na bedru. Pogledao je dolje i vidio da se odmara opasno blizu njegovog penisa.